underwater

Jednom sam pozvonio na njegova vrata a on je otvorio;na sebi je nosio pozutjele gace,slamnati sesir sa rupom,a u rukama je drzao serpicu napunjenu sjemenkama za ptice koje je nevjesto pokusavao da izmelje i pretvori u prah.Postoji cudna prica o njegovim studentskim danima,cak se je govorilo da je experimentisao sa kuhanjem sirupa za kasalj kojim se namjeravao drogirati,sto bas i nije funkcionisalo jer se je isti pretvarao u crnu ljepljivu masu,pa samim tim neupotrebljiv za popodnevno fiksanje.Danima je provodio u kuci,u pidzami sa Tolstojem na krilu - besmrtnim bardom,kako ga je volio nazivati.Bio je sentimentalan prema dogadjanjima sa krajem 80-tih u zemlji koja je bila divlja,svadjalacka,ali ipak slobodna.Mrzio je birokratiju,liberale,politicare uopste,policiju i stalno je nesto poducavao ljude.Njegovo sivilo i bezbojnost cinili su da je na ulici gotovo bio nezapazen - s toga nije ni potrebno opisivati njegov izgled,ali bih ipak izdvojio njegovu ludacku,koscatu lobanju kojom je mutirao dok je radio ono sto je najbolje znao:proucavanje neposrednog zivota na ulici.Vjecito je sjedio u istom uglu sobe i mislim da sam od njega nasljedio te indijanske,Castanedine zakone o pronalazenju idealnog mjesta za sopstveno astralno dupe.Bio je opsjednut idejom da ce covjecanstvo jednog dana shvatiti da se nalazi u istinskom kontaktu sa mrtvima,kao i da mozemo saznati kakve korake treba preduzeti da bi se izbjegla neka velika katastrofa;sve to,dakle uz dodatno naprezanje,odnosno mutacijom malog mozga.Meni je ostao uklesan u memoriju po dvjema izjavama:"Kad umres,mrtav si i to je to" i "Neko je idiot a neko nije i to je sve".Nazalost,ovo prvo mi ne moze potvrditi ni da hoce,jer nije vise medju zivima,a za ovo drugo mu skidam kapu.Umro je u gradu za kojeg je za zivota govorio da je jezivo dosadan.Razaranje svijeta se nastavlja - sa njim ili bez njega.

Impulsi mentalne korupcije prouzrokovane borbom u prevlasti izmedju piva i vina odbijali su se poput iskrica u kontra smjeru.Moram odmah da kazem da te sise nisu dostupne obicnom smrtniku-dostupne su bogovima,vladarima,carevima,diktatorima i vanzemaljcima.Nevidljivim dodirom prsta o dno kutije cigara izbacila je dugacku tanku pljugu,a onda je ovlazila usnama.Tim kontroverznim opusom dala je pecat na sve seksualne revolucije svijeta.Nagnuo sam se nad njom,skupio sake oko plamena zapalivsi cigaretu.Mirisala je na galicijske sume i potoke,na starine Toleda,moze li se ovakvo bice zaljubiti u mene uopste,pitao sam se dok sam vec odavno zakljucio da kraj sebe imam vanserijsku zenu.Iskonskim potezima sipala je vino dok smo pregledali njenu kolekciju od 60.000 LP i singlica koju joj ostavio matori u nasljedstvo.Iz gomile izvukoh Tony Joe Whitea,stavih plocu na gramofon,a igla poce da izvlaci simfonije nostalgije njezno nagoneci na sjecanja,na razmisljanja,na poredjenja.Ispostavilo se da su bogovi bili na mojoj strani te da je to njena omiljena ploca,pa samim tim nisam imao potrebu da brinem ili da zurim.Njena kuca je bila mjesto za odmor,mjesto za san,sve unutra sto se nalazilo dopadalo mi se;jebem ti,kakva vecer,pomislih,koliko je sjebanih dusa poput planktona u zivotnom Okeanu,a eto ja imam srecu da sjedim na ovoj terasi i posmatram ovo plemenito bice dok umotava svjezi sir u dimljenog lososa.Tamo u daljini,na velikom tuznom polju djeca su igrala fudbal i dizala ogroman oblak prasine.U centru Las Palmasa na hiljade probisvjeta,uglavnom obucenim u tijesne dzempere na gole grudi,tumaralo je glavnom ulicom;neki su u sporednim ulicicama prodavali hasis i marihuanu,a neki prodavali bozicna isusova raspeca.U biti,to je centar Las Palmasa,pun malih barova u kojima se sluzi rum sa medom,kafa pomjesana sa rumom ili orascicima.Samo nekoliko kvartova iza glavne ulice odvijao se saobracaj za kojeg kazu da postoji samo ovdje;cini se da svi voze,i staro i mlado i sa vozackom i bez,a izbacivanje ruke u svrhu zmigavca je neprikosnoven detalj svih vozaca.Na stotine kurvi redalo se mracnim i uskim ulicama odmah preko puta promenade u kojima covjek zaluta ili u ludilu ili u snu.Uglavnom,ulice su zivjele cijele noci,a budnost je odrzavala bandilla prosjaka umotanih u reklamne plakate.Mogli su se vidjeti advokati u skupocjenim odijelima kako u last minute aranzmanu pokusavaju kupiti gram koke.Miris pecene patke u sosu od narandze i bijelog vina razbi mi ovaj kontrast likova koje vec duze vrijeme posmatram sa terase te se primaknuh kazanu.Ona je otisla po jos vina.Izgledalo je kao da sam upravo odsanjao sve svoje snove.Zavukoh ruku u dzep,izvukoh sitnu kovanicu te je bacih daleko iza sebe preko terase.Progutao ju je mrak..

Paul je nekada bio neustrasivi istrazivac Crvenog Mora,pilot Cesne iz hobija kao i amaterski prvak u boksu,no to na mene nije ostavljalo neki dubok utisak,bar ne ove veceri.Jezik mu se zapetljavao dok je pijan vlazio glavic mikrofona pokusavajuci kao i obicno da nabije osjecaj inferiornosti i bojazljivosti pred 30-tak svojih uposlenika.Kako je sav svoj biznis preselio iz Izraela,tako se je i ponasao prema svojim uposlenicima,dakle jevrejski.Volio je za njih reci da su cudni ljudi,no on licno ih obozava.Umjesto da postavim bedem odvratnosti prema njegovim naocarima kojima je htio da kaze kako previse cita,pruzao sam si satisfakciju buljeci u sise od Sue koja je sjedila odmah do njega.Bozicna vecera nase firme je svojevrsni deja vu neke vrste unutrasnje utjehe medju mojim radnim kolegicama,vecinom zenama u svojim ranim ili srednjim cetrdesetim godinama koje su nacete "sindromom Ostrva",dakle sve su razvedene ili nemaju partnera.Raspolovio sam smokvu na pola,nafilovao je svjezim ovcijim sirom,na kraju citavu stvar umotao u prsut,te joj licno navlazih njene socne usne ovom delicijom,rekavsi da ima najbolje noge na Ostrvu.Tacnije,mislim da sam kupio njenu ljubav onog momenta kad sam se iskreno ispravio,rekavsi da su najbolje noge naseg Arhipelaga.Sue,koja je nedavno napunila 48 godina,razvedena majka troje djece je sef komercijalnog odjela i vlasnica zaista volsebnih nogu.Rekao sam joj da,nakon sto zavrsi svoj cetvrti Gin Tonic da vidim jasno svoju glavu medju njenim nogama.Mislila je da joj to nikada necu predloziti,pa nije skrivala odusevljenost nazivajuci me citavo vrijeme bad boy.Lijepo sam mogao da vidim sta me ceka.Sav sam bio koncentrisan na Sue,jer mi je otvoreno rekla da sam wellcome na picku,no alternativa je bila u tri njemacke ptice,Katja,Ute i Svenja sa kojima sam pijan zavrsio u krevetu prosle godine,odprilike u isto vrijeme probudivsi se sa praznom bocom Tekile i dva psa kraj nogu.Od njih tri nije bilo ni traga.Nakon sto sam ispio drugu bocu vina,koju sam licno donjeo,jer su nam konobari cijelo vrijeme sluzili katalansko vino koje je nista drugo no obicna mierda,zgrabio sam Sue medju noge i ugurao je moj dzip.Skinula je cipelu i cijelo vrijeme ribala mi medjunozje dok sam vozio sto me je zaista dovodilo do eksplozije.Parkirao sam u garazu gdje smo se prebacili na zadnje sjediste.Svjetlo u garazi se ugasilo automatski poslije 60 sekundi.Toliko mi je trebalo da se nadjem na Sue i da pocnem da je obradjujem.Krenuo sam zaista sportski,far play,a onda mi je doslo da svrsim.Poceo sam sa starim dobrim trikom,misleci na Paula kako iskace sa padobranom,zatim na njegovu konzervativnu englesku familiju,onda sam presao na sjecanja o svim bolestima koje sam prosao kao klinac,misleci na groznice i carape natopljene sircetom,no ono sto je zaista pomoglo da odradim Sue do kraja je misao na sahrane i bolnice.To je pomoglo utvrdjenom cinjenicom da mi je Sue ujutro pripremila bogat engleski dorucak.Spek,jaja,kobasice i grah.Povratio sam.Moje macke,Ginger i Baker pocele su da lizu tvar sa poda.Bio sam nemocan i nepokretan.Pogledao sam u Sue dok je jebozovno sjedila na terasi obucena u moju vojnu kosulju.Namignula mi je.......

Uvijek sam se drzao pravila da ne treba unositi mnogo para u kucu bijednika,bar sto se tice mojih prijatelja,pocevsi da ih brojim od momenta kad su mi se pojavile prve dlake oko Stojka Vrankovica.Dakle,prijatelje gubi samo onaj koji ih ima,logicno,s druge strane matematicki gledano,moguce je da ih izgubis sve odjednom ako dozvolis da postoji dilema da se lova i bijednici dovoljno priblize jedno drugom.Ali,avaj,skoro nikad nije lova u pitanju,vec Zene,ta divna bica koja su odgovorna da mjesto radnje,bilo kada i bilo gdje,bude kilavo i to na nacin,hajmo reci diktatorski mahmurno.U sustini,vecinom slucajeva se radilo o grupici studenata koji su mislili da su vrlo bistri,neki od njih vjerovatno i sa ciljem da udju u udzbenike istorije,no kako je vrijeme prolazilo,a kao sto znamo vrijeme uvijek smjesti sve na svoje mjesto,pokazalo se da se radi o hrpici diletanata koje bih jedino mogao svrstati u program za siromasne u vrijeme depresivnog rjesavanja musko-zenskih odnosa.Pri tome cu postaviti antologijsko pitanje-Hocu li ikada naci prijatelja koji ima dovoljno srca da udje samnom u prodavnicu i kupi bocu,a da mu zena ne dobaci;"pa ti,duso ne pijes"-na sta on spremno kaze - da,jebo te,pa ja stvarno ne pijem.Zene imaju besmrtnu ulogu u zivotu nas muskaraca,prema tome,jedino sto siromasni student(koji nije nikad zapalio zito)moze da cuje iz usta svoje ledene kraljice je - Znala sam da ces odustati.Kada te prijatelj ostavi na cjedilu u prepadu na prodavnicu pica,kako bi racunao na istog da se radi o banci ili nekoj drugoj transportnoj filijali.Da skratim,takve stvari treba na vrijeme citati da bi se shvatilo o kakvim prijateljima se radi.Jeziv je broj prijatelja koje sam izgubio zahvaljujuci njihovim zenama,uprkos cinjenici da se radilo o zenama koje su nosile epitet neprijatnih zena,dakle zene koje kao dlakavi duhovi izranjaju iz misticnih voda u kojoj se kupaju dva prijatelja.Opet,s druge strane radi se o nisko-frekventnim macho rutonjama,kojima niko nikada nije objasnio koliko je ulica tvrda,ili sta ih ceka napolju,tamo u stvarnom svijetu.Svim mojim dragim prijateljima koje sam izgubio,a za kojima bas i ne zalim rekao bih - U svim zemljama mozes biti diktator,osim u svojoj sopstvenoj..

Sjedio sam zavaljen u fotelji i gledao poucan dokumentarac,manje-vise refleksija o menopauzi u zemljama razvitka,kad je zazvonio fontele.Skinuo sam prasinu sa slusalice od koje sam odmah kihnuo,a sa druge strane zice je grmio glas kako sam statican,neofenzivan i sl.,te kako bi trebao da probudim svijest i predjem na "direktnu akciju",sta god to znacilo.Glas je nastavio da grmi kako ce proci tri vijeka da se minimalno promjeni sistem,a ja sam zijevao i ceskao se po oznojenim jajima.Jesil´samnom?,upita glas - naravno,rekoh.Nastavio je ritmom kao da mu nestaju zetoni u fliperu,kako su nam prodali korporativno smece bazirano na pranju mozga cime su pogodjene,ne jedna,nego dvije generacije,te kako se vratiti na konzervativno,odnosno kako glasati -lijevom ili desnom rukom.Kapitalizam se obrusava poput lavine na nasa pleca,nemocna da drze korak sa prljavim politickim i ekonomskim sistemom baziranim na iscjedjivanju posljednje kapi prirode i drustva u nasim venama,nastavi glas.Jesil´samnom? - O,yes mate,I´m go on,mate.Nasa gradjanska duznost je da nadjemo formulu u suzivotu sa nasim okruzenjem na nacin..................tu,tu,tu,tu,tu........

Nakon sto je nacinio rupu velicine vulkanskog kratera u mojim ustima,a nakon sto se tim djelom jos i beneficirao,zubar mi je rekao da je rana gadna i opasna,te da do sutra pijem samo vodu i to na drugu stranu.Prva stvar koja mi je pala na pamet je da krater napunim vinom,zatim da ga izlijem,a onda da napravim pravi biblijski potop vinom,jer je vec poznato da se kamen busi ne snagom,vec cestim kapanjem.Sabur je kad podnosis,a ne tuzis se na ono sto ne mozes izbjeci,jebi ga.A onda su dosli Sue i Gilbert,komsije prve klase cija je dusa svakog od njih luka za moj duh,kako to jednom rece mudroser Dzubran.Sue je bila odusevljena izborom u frizideru shvativsi da ima vise alkohola nego hrane,pitajuci me da li bih se ja nekada ponovo ozenio.Gilbert je sa ozbiljnoscu djeteta na licu srkao svoj Mojito i srao kako je engleska vlada previse soft za nastalu situaciju pa je poput djeteta gestikulirao kako bi on to zavrsio sa crnackom populacijom u Londonu.Rekoh kako je najbitnija stvar sto otac moze uciniti za svoje dijete je da voli njegovu majku.Sue je jebozovno zanjihala pedesetogodisnjim dupetom.Elton se je radoznalo primakao terasi sa svojim psicem i novom pratiljom Ashom,britankom indijskog porijekla,ocito privuceni Gilbertovim grlatim lekcijama o pravdi.Rekoh mu da pas mora ostati napolju, a da mlada moze uci i to je bio znak da ce vecer biti ispunjena pjanskim rafalima.Elton,stara dobra crncuga,nikada ne odbija pice i uvijek se zahvaljuje govoreci kako sutra vec moze biti kasno,dok je mlada Asha pozeljela caj sa detaljem hladnog mlijeka na povrsini.E mlada,nije ti ovo bolnica,jel´u apoteci kupujes psecu hranu,ne kupujes,nemoj zajebavat´.Jel´tako Sue?Jeste.Asha je dobila vodu i crveni karton veceri.U mojoj kuci svaki pasos ima manju vrijednost od mog spanskog,posebno britanski.Prvo su izgarali vijekovima za imperijalizam i kolonizaciju,a sada im se to vraca tako sto duvanjem moraju raznositi pepeo,odnosno duvanjem muda kroz bubrege tranzicijski se vratiti u demokratsko drustvo.Ne moze BBC,samo spanska TV,hoces pivo,idi i kupi barabo britanska,jesi gladan,eno ti banana iza kuce.Agresivnost koja se u meni probudila gledajuci snimke zdanja u plamenu vjerovatno pripisujem gubitkom sabura da se bol savlada na neopravdan nacin,pritom zaboravljajuci da dobre stvari cekaju na saburli ljude,pa sam u neka doba rekao da je problem u Engleskoj,u stvari,manjak sunca kojeg ovdje imamo na izvoz.Ne bi to bio nikakav problem ni za Eltona ni za Ashu da nisam rekao,da kada bi izvukli sve tamnopute ljude iz Londona,da bi u Engleskoj sunce sijalo dva sata duze.Pokusao sam izgladiti situaciju glupavom salom kako je Pinokio napravljen od borovine,a ne od hrastovine,no,kako to rece Elton,vec sutra moze biti kasno.Rana je pocela opako da boli.Nisam to ni znao dok sljedeceg jutra nisam malo bolje upoznao samog sebe.

...Prije podne sam obicno sjedio u kafani i citao madridske novine,a zatim bih silazio u carsiju ili izlazio van nje.Ponekad bi ona posla sa mnom,ucila bi spanski i svako malo krstila nogu preko noge,da budem precizniji,najduze i najljepse noge na iberijskom poluotoku.Uvecer smo pili vino i mazili se,a potom se ne bi budili do podne.Zatim,ponovo u kafanu na hladan vermut,dorucak koji se obicno sastojao od tosta i prsuta,sa obaveznim ovcijim sirom sa zelenih obronaka Asturije.Mirno se zivjelo i niko se nije opijao.Nekoliko puta sam je pratio u crkvu,zeljela je da se ispovjeda,ali je na kraju odustala zbog nepoznavanja jezika.Vise puta me je nagovarala da idemo u calle Mejico,gdje bi joj ciganke gatale i proricale sudbinu.Bila je izuzetno prijateljski raspolozena prema njima,iako nije razumjela ni rijec o cemu govore.Posmatrajuci je iz profila dok se smjeska,covjeku jednostavno nista nije moglo pokvariti raspolozenje.Bio je to posljednji dan pred fiestu i te veceri,dok smo pijuckali Ederru(baskijski izraz za njeznu i profinjenu zenu) na pletenim bijelim stolicama na terasi kafea Donoso,nisam imao pojma da ce mi je Madrid ukrasti za uvijek.

...Hemingvej je jednom napisao da,ako covjek popije dovoljno brendija prelazi u jedno preosjetljivo stanje,gdje mu se stvari zadrzavaju u pamcenju cineci se kao da ih je stvarno dozivio.....Zaspao sam pred zoru.Kada sam se probudio,vani je bilo 40C.Stariji ljudi su nosili vijence bijelog luka oko vrata,dajuci do znanja hiljadama stranaca da je fiesta pocela,a ja sam imao dvije opcije.Da gledam krvave scene bikova u areni,ili da se vratim na Ostrvo.Dodje kelner sa krpom,pokupi case i obrisa sto.Taj zahvat je bilo nesto najimpresivnije sto sam vidio tog dana,jer kada se tuga nastani u kostanoj srzi i prazne case od konjaka se cine kao perfect view...

..Sjedim iza kuce,onako sjeban kao rijetko kada u zivotu,vec duze vremena piljim u Vulkan mrko-crvene boje,pokusavajuci beznadezno da se prikljucim na pumpu pameti..Ispred mene je moja vjerna saputnica - crna biljeznica,koju su mi od malena ugravirali u mali mozak govoreci mi da nema problema koji se ne moze rijesiti,jer papir trpi sve(stvarno,jebo te,sa svega sam se skidao,ali ovo i cipelu mislim,da nikada ostaviti necu)..Dakle,rezimiram,crtam,biljezim,krizam,planiram,crtam brkove i gole zene,podvlacim...Kad sve saberem,zivot kao zivot se cini onakvim kakvim treba biti u svim prospektima za zivot,ali u dusi,ono unutra,sve je vonjalo na zivot koji se spremao na bezuvjetnu kapitulaciju,iako kada bih bilo sta ucinio povodom toga,pogazio bih moju casnu pionirsku rijec..Zivotni intermezzo je prijetio da se nikada vise ne skine sa uobicajene zivotne programske sheme...............

..U nasem morskom svijetu postoji birokratski dio posla koji uglavnom obavljaju zene i djevojke,sa kojima,osim sto ih postujem i volim,cesto dolazim u konflikte,vecinom zbog mog navikanog karaktera,a nesto manje sto su one zvecarke,vibore,poskoci i udavi(ima tu jos faune,al´necemo sada o tome)..Boss mi u 4 oka kaze da on nikada ne moze tu biti na mojoj strani,inace bi navukao sav bijes i otrov na svoju slabasnu britansko-imperijsku grbacu,pa mi je predlozio da ne skupljam svoj bijes u sebi,nego da to fino,dzentlmenski i elegicno srocim u izvinjenje..Hoces Kurac Sine...To sto sam okruzen profesionalnim feministickim zgubidanima koje okolo paradiraju i palamude,ni rijeci....E,nesh(will)................

....Zaljepilo mi kaznu za parkiranje na invalidsko mjesto,okrecem se oko sebe,trazim ga i vidim kako se udaljava tijelo sa oblikom bundeve na postolju...U prvi mah krenuh zustrim koracima,onda se sjetih da od te zetve nema nista,zguzvah cedulju i vratih se kuci..........................

...Sjedim ispred kuce,onako sjeban kao rijetko kada u zivotu,vec duze vremena piljim u Okean sivo-crne boje,vagajuci svaki gram danasnjeg dana,kaznjavajuci sopstvenu inteligenciju svako malo,kad mi sinu genijalna ideja;otrcah do frizidera i medju truhlim mrkvama i patlidzanima izvadim bocu Sidre,nekad sam je davno tu zakopao.....DOCI CE VRIJEME KADA CE PLIMA PRESTATI STIZATI NA MOJU OBALU....definitivno okus sirceta iscjedjen iz carapa koji je netom nosio vlasnik temperature 41C.....